KBC Osijek tijekom 2018. godine sporazumno je napustilo 14 specijalista te 2 specijalizanta. Doc. dr. sc. Dario Mužević s druge strane, jedan je od onih koji se vratio i to na čelo Klinike za neurologiju KBC-a Osijek.
Kako je izgledao Vaš put nakon specijalizacije neurokirurgije u KBC Osijek?
Nakon položenoga specijalističkoga ispita, radio sam kao odjelni liječnik u Klinici za neurokirurgiju KBC Osijek, gdje sam imao sjajnu potporu starijih kolega i učitelja. Imao sam prilike otići na kratke edukacije i istraživačke boravke u Sjedinjene Američke Države, što je bilo presudno za moj daljnji put. Temeljem znanstvenih istraživanja provedenih ondje stekao sam akademski naslov doktora znanosti. Od mojih najranijih pripravničkih i specijalizantskih dana imao sam kvalitetno vodstvo i potporu starijih kolega.
Što Vas je ponukalo na odlazak gotovo dvije godine u kliniku Cleveland na Bliskom Istoku?
Za projekt Cleveland Clinic Abu Dhabi saznao sam slučajno, preko prijatelja. Potpuno sam se neobavezno prijavio osnovnim podacima, i izrazio interes za sudjelovanjem u tom projektu. Doista nisa očekivao, obzirom na ogroman interes, da će me Cleveland Clinic ubrzo kontaktirati i pozvati u posjet.
Shvatio sam da ću dobiti priliku raditi u međunarodnom timu vrhunskih stručnjaka, ne samo neurokirurga, i odluka je bila laka. Fascinirao me i Abu Dhabi kao grad, te Ujedinjeni Arapski Emirati kao država i nacija. Dodatno me motiviralo što sam morao ponovno položiti specijalistički ispit u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, što mi je bio dodatni poticaj da osam godina nakon hrvatskoga specijalističkoga ispita još jednom temeljito pročitam recentnu neurokiruršku literaturu.
Što bi mogao biti dovoljno dobar poticaj mladim kolegama da ostanu u RH, je li to edukacija, novčani poticaj, status, poštovanje itd.?
Izbor mjesta života i rada vrlo je osobna odluka, na koju utječu mnogi čimbenici. Ako ćemo se fokusirati na profesionalni dio i karijeru, prije svega valja istaknuti dostupnu, sustavnu i plaćenu edukaciju kao glavni motiv ostanka u Republici Hrvatskoj. Profesionalnom zadovoljstvu doprinose i uvjeti rada, te mogućnost korištenja novih tehnologija. Dakako da se ni materijalni aspekti ne smiju zanemariti, iako sam uvjeren kako ni jednom medicinaru materijalno ne predstavlja prioritet.
Biste li mogli usporediti dobre i loše strane Cleveland klinike s KBC Osijekom po pitanju tehnologije, rada, bolesnika, mentaliteta?
S ponosom mogu reći kako u tehnološkom smislu, gledajući osnovna sredstva rada, osječka neurokirurgija ne zaostaje za neurokirurgijom u Cleveland Clinic Abu Dhabi. Opremljenost dijagnostičkim uređajima, operacijskim mikroskopima, instrumentarijem i implantatima je podjednaka. Specifičnost Cleveland Clinic Abu Dhabi jest u tome da su većina djelatnika stranci, nerijetko sami u toj divnoj zemlji, te smo iz tog razloga vjerojatno bili kolegijalniji i upućeniji jedni na druge. Zaista smo kolege tretirali kao članove vlastite obitelji. To se naravno prenosi i na radnu atmosferu, pa čak i vertikalno. Nepisano je pravilo bilo da smo se svi oslovljavali imenima, zanemarujući akademske nazive i titule.
S obzirom na Vašu karijeru i edukaciju u inozemstvu, što biste rekli vrednuje li se „vanjska edukacija“ u RH?
Velika većina liječnika svoj poziv obavlja s jakom unutrašnjom motivacijom. To je nešto što morate usvojiti u ranim studentskim danima, jer inače ne biste savladali taj težak put. Tako da u medicini uvijek polazite od sebe i svojega svijeta. U tom smislu orijentiran sam pretežno i na vlastito vrednovanje svojih postignuća. Vanjsko je vrednovanje tu sporedno, iako je uvijek ugodno čuti riječi pohvale i ohrabrenja. Svaki uspjeh, a pogotovo neuspjeh liječnik (a pogotovo kirurg) vrlo intimno doživljava i svakodnevno se preispituje. Kolege će me jako dobro razumjeti.
Što Vas je osobno potaknulo na povratak u Osijek?
Na povratak u Osijek potaknuli su me obiteljski razlozi, a u određenoj mjeri i nostalgija za mojim gradom Osijekom. U konačnici, znao sam da odlazim privremeno, i nadam se da sam prepoznao pravi trenutak za povratak. S profesionalne strane, drago mi je bilo što sam shvatio da me u Osijeku nisu zaboravili, da me nisu prestali doživljavati svojim, te da su se svi relevantni potrudili da moj povratak omoguće i učine ugodnim.
Kakva su Vaša trenutna razmišljanja o budućnosti, planirate li ponovni odlazak van granica, možda trajno preseljenje ili ostajete u Hrvatskoj?
Za sada neposrednih planova za ponovnim odlaskom u inozemstvo nemam, iako su konkretne ponude nerijetko na stolu. Trenutni projekti u Hrvatskoj me u potpunosti okupiraju, i sjajna perspektiva maloga, ali pasioniranoga tima kojega sam dio motivira me za ostankom. No, ne isključujem da ću jednoga dana poželjeti ponovnu promjenu.
Što biste poručili mladim kolegama koji nakon završenog fakulteta razmišljanju o karijeri u inozemstvu?
Mlađim bih kolegama preporučio da zaokruže svoju edukaciju u domovini i steknu stručna znanja i vještine prije nego što počnu razmišljati o eventualnoj inozemnoj karijeri. Dobio sam dojam kako naš sustav specijalističke izobrazbe daje prije svega veliko praktično iskustvo koje proizlazi iz neposrednoga rada s bolesnicima tijekom specijalizacije. Mnogim mladim kolegama iz drugih zemalja ovo iskustvo nedostaje. Za trajanja boravka u inozemstvu mladim bih kolegama također savjetovao da steknu i prodube kontakte s kolegama iz drugih zemalja, jer su brojni projekti u medicini proizašli upravo iz osobnih kontakata i prijateljstava. Tako stečen socijalni kapital je neprocjenjiv u daljnjoj karijeri. I naravno, naposljetku neka se vrate u domovinu, s novom stručnom i ljudskom perspektivom, koja će ih redefinirati kao ljude i profesionalce.
Izvor:Cropix/Autor:Vlado Kos/CROPIX
