Proces razvoja cjepiva dugotrajan je i zahtjeva složene korake. Kroz rigorozne provjere kvalitete i klinička ispitivanja osigurava se sigurnost i djelotvornost prije puštanja cjepiva u promet. Edukacija je ključna za bolje razumijevanje ovog procesa i osvještavanje javnosti o važnosti cijepljenja.
Naime, u dobu kada nam je sve dostupno, neprovjerene informacije neke su od boljki s kojima se suočavamo u virtualnom svijetu. Kada je riječ o zdravstvenom sustavu, najbolji je primjer cjepivo protiv koronavirusa. Teorije zavjere uzrokovale su zadršku i strah kod pojedinaca zbog čega je postalo jasno da su edukacija i iznošenje znanstveno dokazanih činjenica bitnije nego ikada.
Upravo su cjepiva iskorijenila ili znatno smanjila učestalost niza bolesti te su zahvaljujući tomu jedan od nosivih stupova zdravlja u svijetu. S obzirom na to da su u masovnoj uporabi od prošlog stoljeća, javnost često zaboravi kako je svijet izgledao prije i koliko je kvaliteta života bila niža. Naime nekoć je na svakih 10 registriranih smrti barem osam bilo izazvano zaraznim bolestima protiv kojih se danas cijepimo.
Da cjepivo ne treba biti izvor panike, svjedoči i povijest tog izuma.
- Sve je započelo s Jennerovim izumom
Britanski liječnik Edward Jenner prvi je napravio važan korak u razvoju cjepiva. 1796. godine na osmogodišnjem dječaku imena James Phipps testirao je teoriju koja je dovela do razvoja cjepiva protiv velikih boginja. Bolest je to koja je u Jennerovo doba odnijela brojne živote, jedna trećina zaraženih izgubila je borbu s virusom. Jenner je uočio da zaraza kravljim boginjama na neki način štiti od velikih boginja. Slijedom te teorije, inokulirao je dječaka virusom kravljih boginja iz lezija zaražene osobe. Dječak je razvio blage simptome, ali ono puno važnije – razvio je imunost na virus velikih boginja. Jenner je tim pokusom postao pionir cijepljenja. Metodu je nazvao vakcinacija (vaccination), jer je izvorni materijal došao od krave (lat. Vacca).
Kako bi iskorijenili boginje, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća diljem svijeta započele su kampanje i programi cijepljenja. Zahvaljujući tomu, velike boginje postale su prvi ljudski virus koji je iskorijenjen. Posljednji slučaj zabilježen je 1978. godine. Time su spašeni milijuni života.
- Kako je Pasteur spasio dječaka?
Francuski biolog Louis Pasteur jedno je od velikih imena u istraživanju cjepiva. Krenuo je s teorijom da bjesnoću uzrokuje nešto u slini zaraženih životinja. Iako virus nije mogao vidjeti, dokazao je da je bolest prenosiva i počeo raditi na cjepivu. Na koncu ga je proizveo oslabivši virus sušenjem mozgova i leđnih moždina zaraženih zečeva, što je rezultiralo uspješnom odupiranju zarazi.
Baš poput Jennera, i Pasteur je istraživanje proveo na čovjeku. Joseph Meister bio je devetogodišnji dječak kojeg je ugrizao bijesni pas. Liječnici su dopustili Pasteuru da testira svoje teorije na Meisteru jer su nekakve šanse za život bile bolje od nikakvih.
Nakon očekivanog razdoblja inkubacije od oko 21 dan dječak nije razvio simptome bolesti te je Pasteurovo cjepivo proglašeno uspješnim.
- Borba protiv tifusa
Krajem 19. stoljeća pojavilo se prvo cjepivo protiv trbušnog tifusa. Britanski imunolog Almroth Wright cjepivo je razvio, a zatim testirao na dvojici indijskih medicinskih službenika, a potom i na sebi. Kasnije je testirano i na 15 britanskih vojnika. S obzirom na to da se pokazalo učinkovitim, 1899. uvedeno je kao obveza za britansku vojsku. Zahvaljujući tomu, uspješno je smanjena transmisija među vojnicima te je imunizirano oko 15 tisuća vojnika.
Obavezno cijepljenje protiv tifusa američka vojska uvela je 1911. godine, a ostalim građanima SAD-a dostupno je od 1914. U zemljama Južne Azije i Afrike kampanje cijepljenja još se uvijek provode.
- Važan izum - elektronski mikroskop
Jedan od važnih izuma elektronski je mikroskop koji je doveo do revolucije u virologiji jer su pojedinačne virusne čestice prvi put viđene i klasificirane po svojim oblicima i veličinama. Istraživanje virusa doživjelo je takozvani boom.
U 40-im godinama prošlog stoljeća znanstvenici su radili na cjepivima protiv gripe, dječje paralize, ospica i drugih virusa. Nakon katastrofalnih ispitivanja, koja su rezultirala i smrću, Jonas Salk razvio je cjepivo od mrtvog virusa dječje paralize, koje je bilo učinkovito u 80- 90 posto slučajeva. Ipak, utvrđeno je da neke sere sadrže živi poliovirus, zbog čega se u konačnici razvilo oralno cjepivo. Poliovirus je do 1990-ih iskorijenjen iz Sjedinjenih Američkih Država i većeg dijela Europe. Slučajevi dječje paralize u posljednje vrijeme zabilježeni su samo u Pakistanu i Afganistanu.
- Žuta groznica - uspješno iskorijenjena u većini zemalja
Virolog Max Theiler dobio je Nobelovu nagradu za svoja istraživanja koja su dovela do razvoja uspješnog cjepiva protiv žute groznice. Diplomirao je na Harvardu 1931. godine, a njegovo otkriće pokazalo je da miševi koji su primili serum izložen majmunima ili ljudima zaraženima žutom groznicom postaju imuni na tu bolest. Cjepivo nazvano 17D razvijeno je pet godina kasnije. Zahvaljujući uspješnim kampanjama cijepljenja, do 1961. godine bolest je bila uspješno iskorijenjena iz mnogih zemalja.
- Procvat industrije cjepiva
Prvo cjepivo protiv gripe A 1938. godine razvili su Jonas Salk i Thomas Francis, a nakon što su došli do otkrića gripe B, 1942. godine stvoreno je dvokomponentno cjepivo. Nadalje, tijekom sezonskog izbijanja gripe 1947. godine istraživači su shvatili da se svake godine pojavljuju novi sojevi koji zahtijevaju posebna cjepiva. Zbog toga je pokrenut prvi centar za gripu u Londonu, a danas širom svijeta centri nastavljaju istraživanje aktivnih sojeva po sezonama i prema tome razvoja novih cjepiva.
Virus ospica prvi je izolirao američki liječnik Thomas Peebles 1954. godine. Prvu verziju cjepiva testirao je na 11 djece s intelektualnim i tjelesnim invaliditetom četiri godine kasnije. Cjepivo je nakon niza ispitivanja 1963. licencirao John Enders.
1971. Maurice Hilleman stvorio je oslabljeno cjepivo MMR. Riječ je o oslabljenom cjepivu za ospice u kombinaciji s cjepivima protiv rubeole i zaušnjaka. Cjepivo je uspješno potaknulo imunitet za sva tri virusa bez većih štetnih posljedica. Hilleman je bio jedan od najistaknutijih znanstvenika unutar industrije cjepiva te je razvio više od 40 vrsta cjepiva.
Liječnik i genetičar Baruch Blumberg zaslužan je za otkriće i razvoj cjepiva protiv hepatitisa B. Koristeći antigen koji je pronašao u Australiji, Blumberg je razvio cjepivo 1969. godine, za što je kasnije dobio Nobelovu nagradu. Dvanaest godina kasnije, odobreno je cjepivo koje je sadržavalo krvne proizvode, ali je povučeno zbog straha od epidemije AIDS-a u 90-ima. Današnje cjepivo protiv hepatitisa B proizvodi se bez krvnih komponenti i koristi genetski modificiranu DNK tehnologiju.
Varičela soj se pojavio u 70-ima prošlog stoljeća, a Michiaki Takahashi je izolirao spomenuti soj od trogodišnjeg dječaka. Godine 1974. razvio je živo oslabljeno cjepivo protiv vodenih kozica i testirao ga na 23 djece u bolnici. Sva djeca koja su primila cjepivo razvila su antitijela i nisu oboljela usprkos epidemiji. Današnje cjepivo protiv vodenih kozica široko se koristi u većini razvijenih zemalja i uključeno je u redovni kalendar cijepljenja.
- COVID-19
U 2020. svijet je suočen s nečim što nitko nije očekivao - pandemijom koronavirusa. Bolest je prvo zabilježena u kineskom gradu Wuhanu u prosincu 2019., nakon čega se brzo proširila diljem svijeta. Život u mnogim zemljama bio je podvrgnut dugotrajnim promjenama koje su bile daleko od uobičajenog, a kako bi se što prije vratili u normalu, znanstvenici su počeli razvijati cjepiva.
Tako su nastala različita cjepiva:
- Cjepiva temeljena na nukleinskim kiselinama (mRNA)
- Proteinska cjepiva
- Cjepiva koja koriste virusne vektore
- Cjepiva s inaktiviranim virusom
Većina istraživanja o cjepivima protiv COVID-19 fokusirana su na poticanje imunološkog odgovora na specifične proteine virusa. Stoga su za većinu cjepiva potrebne dvije doze kako bi se postigao potpuni imunitet. S obzirom na pojavu različitih varijanti virusa, istraživanja i dalje napreduju. Unatoč tome što je koronavirus predstavljao veliki izazov, činjenica je da su cjepiva i ovoga puta, u kombinaciji s mjerama, uspješno suzbila pandemiju.
LITERATURA:
- History of vaccines; A Living, Changing Chronicle of the Compelling History of Vaccination; https://historyofvaccines.org/
- Eurocomission; „How Do COVID-19 Vaccines Work“: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/fs_20_2363
