Prije deset godina, Clare Gerada, FRCGP, zagovornica dobrobiti liječnika i trenutna predsjednica Kraljevskog koledža opće prakse Velike Britanije, uputila je predviđanje publici na Međunarodnoj konferenciji o zdravlju liječnika.
"Vidjeli smo ogroman porast poremećaja hranjenja [među liječnicima]", izjavila je. Njezina zabrinutost bila je usmjerena na ženske liječnike, no pitanje je jesu li se ta predviđanja ostvarila.
- Rastuća prevalencija poremećaja hranjenja među zdravstvenim radnicima
Iako podaci o prevalenciji poremećaja hranjenja (PP) među zdravstvenim radnicima nisu obimni, istraživanja su pokazala zabrinjavajuće rezultate. Prema globalnom pregledu i metaanalizi iz 2019., medicinski studenti imaju ukupnu prevalenciju rizika od poremećaja prehrane od 10,4%. Ažuriranje iz 2022. povećalo je tu procjenu na 17,35%, gotovo dvostruko više od 9% stope u općoj populaciji SAD-a. Dodatno, istraživanje Medscape Medical News otkriva da 19% liječnika priznaje nezdrave prehrambene navike.
- Rizici i prepreke: Kako pristupiti problemu
Zdravstveni djelatnici suočavaju se s izazovom prepoznavanja i suočavanja s vlastitim poremećajima prehrane. Otpor dolazi iz različitih čimbenika, uključujući visoke standarde, kulturu suočavanja s problemima, brigu o povjerljivosti, i strah od utjecaja na karijeru. Stigma oko poremećaja prehrane dodatno otežava priznavanje problema.
- Put prema ozdravljenju: Pružanje podrške i mijenjanje kulture
Liječnici često odgađaju traženje pomoći zbog uvjerenja da su dovoljno snažni da se nose sa svojim problemima. No, to je začarani krug koji ne vodi nikamo. Priznati da je vrijeme za potražiti pomoć ključno je za ozdravljenje. Nije potrebno doživjeti ekstremne simptome za poziv u pomoć, a prepreke poput straha od stigme i praktičnih problema nisu nepremostive.
Ne smijemo zaboraviti da su liječnici sa svojim navikama primjer pacijentima i samim time imaju moralnu obvezu brige o sebi. Suočavanje s vlastitim borbama nije slabost, već snaga koja gradi suosjećanje i čini nas boljim. Upravo, priznavanje ranjivosti omogućuje stvaranje kulture unutar medicine u kojoj se brine o vlastitom zdravlju, podržava kolege, i postavlja temelje za dugoročnu dobrobit zdravstvenih radnika.
Izvor:
Karen (Ren) Manias (2020.): Why Doctors With Eating Disorders Don't Ask for Help. Dostupno na: https://www.psychologytoday.com/intl/blog/let-food-be-thy-medicine/202010/why-doctors-eating-disorders-dont-ask-help
Andrea Goto (2024) Why Do MDs Have Such a High Rate of Eating Disorders? Dostupno na: https://www.medscape.com/viewarticle/why-do-mds-have-such-high-rate-eating-disorders-2024a1000095