Svjetski dan srca (29. rujna) podsjeća nas na važnost ovog vitalnog organa i očuvanja njegovog zdravlja. Povodom toga, ovaj smo dan odlučili obilježiti promicanjem svijesti o brizi za srce. Naime, razgovarali smo s pacijenticom s KBC-a Rebro (28 godina) koja nam je posvjedočila o važnosti brige o zdravlju srca tijekom cijelog života, posebno u slučaju određenih kardiovaskularnih bolesti ili stanja.
- Možete li nam reći nešto više o dijagnozi srčane mane u djetinjstvu?
Mitralna insuficijencija dijagnosticirana mi je kada sam imala samo jednu godinu. Bila sam tada mala beba, pa je cijeli proces liječenja najviše utjecao na moje roditelje. Sama sam o tome saznala isključivo kroz njihovu priču. Jedini dodir s dijagnozom su bili redoviti kontrolni pregledi. Drago mi je reći da se ne osjećam da sam ikad bila u tom stanju.
- Kako je izgledao proces liječenja? Što je bilo posebno izazovno?
Jedna od metoda liječenja je zamjena postojećih zalistaka novima, no to u mom slučaju nije bilo moguće jer sam bila premalena. Pa je izveden rekonstruktivni zahvat kojim se listić zaliska "popravkom" dovodi u stanje prije oštećenja.
Ukupno sam prošla dvije operacije na KBC-u Rebro, a operirao me je američki kirurg jer tada u Hrvatskoj nitko nije provodio takve zahvate na maloj djeci. Nakon druge uspješne operacije, nisam imala problema sa srcem, iako je uvijek postojala mogućnost povratka stanja, posebno tijekom puberteta, kada tijelo intenzivnije raste.
Tijekom djetinjstva sam redovito išla na godišnje kontrolne preglede, što mi je ostalo u sjećanju. I danas, kada zažmirim, jasno vidim svaki kutak tog odjela. Moj liječnik je uvijek bio isti, što je olakšavalo praćenje stanja. I naravno, odlasci na preglede bili su dnevni izleti koji su se pretežito sastojali od čekanja. Iako sam znala da sam imala operaciju srca i da mi je ožiljak najveći podsjetnik na to, cijeli taj stres prilikom traženja liječnika za operaciju i neizvjesnost hoće li sve biti u redu, prošli su isključivo moji roditelji, a ja sam to proživjela isključivo kroz njihove priče. Moja bolest, pomogla mi je više cijeniti život, stvorila naviku redovitih odlazaka liječniku i osvijestila koliko je briga za zdravlje bitna.
- Kako je dijagnoza utjecala na Vaše djetinjstvo i adolescentnu fazu? Jeste li se suočavali s izazovima u školi ili aktivnostima koje ste voljeli?
Srećom, nisam imala nikakvih ograničenja. Nisam se mogla profesionalno baviti sportom, no to nije bilo problem. Nisam se osjećala kao da sam uskraćena tijekom odrastanja. Jedina razlika između mene i vršnjaka bila je taj ožiljak, no to me nije smetalo!
- Koje su najvažnije navike koje ste usvojili kako biste očuvali zdravlje svog srca?
Živim zdravim načinom života- redovito se bavim tjelesnom aktivnošću i hranim uravnoteženo. Teško mi jer reći je li me bolest potaknula na to, s obzirom da se to dogodilo u prvim godinama mog života. No, budući da sam svjesna svojeg zdravstvenog stanja cijeli život, vjerujem da je na nekoj nesvjesnoj razini utjecalo na moje navike i na osjećaj duga prema samoj sebi da njegujem i cijenim ono što mi je “poklonjeno”.
- Koliko su važni i korisni kontrolni pregledi u odrasloj dobi? Jeste li zadovoljni pristupom liječnika?
Od 18. godine, preporuka liječnika je da idem na kontrolni pregled svake dvije godine, koji uključuje EKG, ultrazvuk i pregled kardiologa. Kontrolni pregledi su važni, no često je izazovno dobiti termin, a i činjenica je da sa svakim novim kontrolnim pregledom moram iznova objašnjavati svoju povijest bolesti drugom specijalistu. Nema kontinuiteta i praćenja kao što je to bio slučaj dok sam bila na pedijatriji.
- Što biste poručili drugim osobama koje se suočavaju sa sličnim zdravstvenim izazovima?
Educirajte se o svom zdravlju! Važno je biti dobro informiran o svom zdravstvenom stanju i o svim mogućnostima liječenja jer je to prvi korak u brizi o sebi. Ako se ne brinete o sebi, nitko drugi neće.
