HIV je virus humane imunodeficijencije koji u slučaju neliječene infekcije u prosjeku za 10 godina od zaraze uzrokuje AIDS – sindrom stečenog nedostatka imunosti. Za osobe koje žive s HIV-om, liječenje znači sprječavanje razvoja AIDS-a pa osoba može dugo živjeti bez zdravstvenih komplikacija povezanih s HIV-om. Također, liječenje sprečava i prijenos HIV-a na druge osobe.
Prevalencija
Hrvatska je zemlja niske prevalencije infekcije HIV-om: manje od 0,1 % stanovnika ima protutijela na HIV. Neke skupine stanovništva imaju znatno višu prevalenciju HIV protutijela: muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, osobe koje koriste droge injektiranjem te osobe koje često mijenjaju partnere. Procjene prevalencije HIV infekcije prema podacima seroepidemioloških istraživanja među MSM iznose između 2,8 % i 4,5 %.
Prema podacima Registra za HIV/AIDS, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do kraja 2020. godine zabilježeno je ukupno 1.827 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 572 oboljelo od AIDS-a. U istom je razdoblju 235 osoba umrlo od AIDS-a.
U 2020. godini bilo je zabilježeno 76 novooboljelih od infekcije HIV-om, uključujući 12 novooboljelih od AIDS-a, te 5 umrlih od posljedica AIDS-a. Stopa novih dijagnoza infekcije HIV-om u 2020. godini bila je 1,9 na 100.000 stanovnika. U posljednjih pet godina prosječan broj godišnjih novodijagnosticiranih slučajeva HIV-a/AIDS-a bio je 100 (raspon 76-110), što stopom od 1,9 na 100.000 stanovnika Hrvatsku svrstava među zemlje s niskom učestalošću HIV infekcije (5,4/100.000 je prosjek za zemlje EU/EEA u 2019. godini).
Od ukupnog broja svih slučajeva HIV-a/AIDS-a, 1.625 (89 %) su muškarci, a 201 (11 %) žene, a većina zaraza HIV-om se dijagnosticira u dobi od 25 do 44 godina.
Prijenos
Virus HIV-a prisutan je u krvi, sjemenoj tekućini te vaginalnom sekretu. Prenosi se nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom (najveći rizik je nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a rjeđi načini prijenosa je vaginalni i oralni). Prijenos se također događa direktnim unošenjem virusa u krvotok druge osobe, najčešće je to razmjenom igala, šprica ili pribora sa zaraženim osobama pri korištenju droga te sa zaražene majke na dijete (prije, za vrijeme ili nakon poroda, dojenjem).
Za ukupno 1827 zabilježena slučaja HIV-a/AIDS-a za koje postoji podatak o putu prijenosa, raspodjela prema vjerojatnom putu prijenosa pokazuje da se velika većina oboljelih zarazila nezaštićenim spolnim odnosom (96 %). Najčešći prijavljeni put prijenosa je spolni odnos između muškaraca ili biseksualni kontakt (76 % u 2020., kumulativno 90 % ), dok je drugi najčešći put prijenosa spolni odnos između žene i muškarca. Udio zaraženih putem injektiranja droga je 4 %. Vertikalni prijenos (sa zaražene majke na dijete) čini 1 % od ukupnog broja zabilježenih slučajeva zaraze HIV-om.
Među slučajevima zabilježenim u 2020. godini, bilo je 67 muškaraca (88 %) i 9 žena (12 %). Od 76 slučajeva HIV/AIDS u 2020. godini, u 58 osoba (76 %) vjerojatni put prijenosa je spolni odnos među muškarcima (u 2019: 82 od 102: 80%), kod 11 osoba (14 %) spolni odnos između muškarca i žene (u 2018: 13 od 102; 12%), u tri slučaja (4 %) injektiranje droga i u tri slučaja (4 %) put prijenosa bio je neutvrđen.
U analizi kumulativnih podataka za razdoblje 1985.- 2020., za slučajeve za koje imamo podatak o boravištu županije oboljelog, najveći broj oboljelih od infekcije HIV-om zabilježen je u Gradu Zagrebu (685), a najmanji u Ličko-senjskoj (11) i Međimurskoj (11) županiji, a najčešće prijavljivani put prijenosa bio je MSM u svim županijama.
Dijagnostika
Dijagnostički postupci slijede nakon procjene rizika. Provodi se testiranje iz krvi ili oralne tekućine kojim se otkriva prisutnost antigena i/ili protutijela na HIV te se provodi ostala dijagnostika ukoliko se pokaže potrebnom.
Liječenje HIV/AIDS-a
Infekcija HIV-om za sada se ne može potpuno izliječiti, ali primjenom antiretrovirusnih lijekova može se usporiti napredovanje bolesti i spriječiti komplikacije pa osoba može dugo i kvalitetno živjeti. Danas postoji vrlo djelotvorno antivirusno liječenje kojim se smanjuje količina virusa i broj kopija virusa HIV-a u krvi na akozvanu nemjerljivu razinu. Oporavlja se oštećeni imunitet te se sprječava njegovo uništavanje i pojava bolesti koje označavaju nastup AIDS-a. Dodatno, znatno se produljuje život. Redovnim uzimanjem lijekova protiv HIV-a i postizanjem nemjerljivosti virusa postiže se nezaraznost za druge – N (nemjerljiv) = N (nezarazan).
Liječenje zaraze HIV-om antiretrovirusnom terapijom – koja je od 1997. godine dostupna i besplatna za pacijente u Hrvatskoj – uspješno je prema pokazateljima ishoda liječenja. Uključivanje i zadržavanje u skrbi poboljšavaju prognozu i kvalitetu života oboljelih te doprinose sprečavanju širenja infekcije HIV-om. Prema podacima Klinke za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Ministarstva zdravstva, u 2020. godini je 1305 osoba oboljelih od infekcije HIV-om bilo uključeno u skrb, od kojih je njih 1294 uzimalo antiretrovirusne lijekove, što čini 99 posto oboljelih. U 2020. godini 83 % onih koji su ušli u skrb započelo je liječenje unutar 24 sata, a 92 % unutar sedam dana od ulaska u skrb. Još uvijek nepovoljno je to što se dio zaraza HIV-om (oko 30 %) otkrije u kasnom stadiju HIV infekcije kad je broj limfocita CD4 manji od 200/mm3 ili je zaražena osoba već oboljela od AIDS-a.
HIV/AIDS u Europi
Prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) i Europskog ureda SZO-a u 2019. se u zemljama članicama Europske unije i Europsko Ekonomske zajednice (EU/EEA) zabilježilo 24.801 novih dijagnoza HIV infekcije (stopa 5,4 na 100 000).
Tijekom posljednjeg desetljeća u zemljama EU/EEA kontinuirano se smanjuje broj novih slučajeva AIDS-a i smrti od AIDS-a. Broj novih HIV infekcija u zemljama EU/EEA je stabilan, a posljednjih godina se bilježi smanjenje pojavnosti. Dok se u posljednjem desetljeću broj novih infekcija u zemljama EU/EEA smanjio, u zemljama Europske regije SZO-a povećao se za 22 %. Najveća stopa novih dijagnoza HIV infekcija je u Istočnoj regiji (41.7 na 100.000 stanovnika), nešto niži u Zapadnoj regiji i EU/EEA (5.7 i 5.4 na 100.000) i najniži u Središnjoj regiji SZO-a (3.4 na 100.000).
Strategija prevencije i prijedlozi za intervenciju
Iako se Hrvatska svrstava među zemlje niske učestalosti HIV infekcije (godišnje oko dvije novooboljele osobe od zaraze HIV-om na 100.000 stanovnika), infekcija HIV-om i AIDS predstavljaju javnozdravstveni interes. U Hrvatskoj se HIV/AIDS tijekom 34 godina od pojave prvih slučajeva (1985.) zadržava na niskoj razini, jednoj od najnižih u Europi, zahvaljujući kontinuiranoj i sustavnoj primjeni cijelog skupa mjera prevencije, dijagnostike i liječenja. To uključuje nadzora nad pripravcima iz ljudske krvi, zdravstveni odgoj i prosvjećivanja. Sadašnji epidemiološki podaci pokazuju stagnaciju ili blago smanjivanje pojavnosti infekcije HIV-om. Liječenje oboljelih ima dobre pokazatelje, no problem je taj što se još uvijek razmjerno velik udio infekcija otkrije kasno.
U 2016. godini Nacionalno povjerenstvo za prevenciju HIV infekcije i AIDS-a revidiralo je Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV-a/AIDS-a za razdoblje 2011. – 2015., a 2017. usvojen je Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV-a/AIDS-a za razdoblje 2017.-2021.
Ciljevi programa mjera suzbijanja i sprečavanja HIV infekcije i AIDS-a su:
- Sprečavanje širenja HIV infekcije u Hrvatskoj
- Osiguranje adekvatne zdravstvene zaštite i skrbi za obolje od HIV/AIDS-a
- Promicanje zdravlja i smanjenje rizičnih ponašanja u općoj populaciji i ključnim populacijama: muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima, osobama koje koriste droge injektiranjem, osobama koje imaju veći broj spolnih partnera te osobama koje naplaćuju seksualne usluge.
Važan temelj svih mjera prevencije su edukacija i informiranje te usvajanje odgovornog ponašanja (odgovorno spolno ponašanje, nekorištenje droga i drugih psihoaktivnih sredstava, uporaba sterilnog pribora za injektiranje droga i dr.) i rano otkrivanje HIV infekcije. Centri za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV, kao mjesta primarne i sekundarne prevencije HIV infekcije, važan su dio javnozdravstvene zaštite. Oni pružaju edukaciju o odgovornom spolnom ponašanju, individualni plan smanjenja rizika i testiranje na HIV koje omogućuje rano otkrivanje i uspješnije liječenje. Tako se sprečava ili smanjuje razvoj komplikacija bolesti i poboljšava životna prognoza zaražene osobe te sprečava prijenos infekcije na druge ljude.
Mjere koje bi mogle doprinijeti daljnjem smanjenju pojavnosti HIV-a/AIDS-a u Hrvatskoj su povećanje dostupnosti i organizacijsko pojednostavljenje postupka testiranja na HIV u ambulantama za spolno prenosive infekcije (SPI), povećanje dostupnosti testiranja na HIV i SPI u zajednici, proširenje korištenja PrEP-a, te podizanje razine svjesnosti zdravstvenih radnika o važnosti testiranja na HIV osoba koje su u većem riziku od zaraze.
LITERATURA:
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2019.) Epidemiologija AIDS-a i infekcije HIVom u Hrvatskoj u 2019. godini, Epidemiologija AIDS-a i infekcije HIV-om u Hrvatskoj u 2019. godini, Preuzeto: Prosinac 2021.
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2017.) EPIDEMIOLOGIJA HIV INFEKCIJE U HRVATSKOJ, Epidemiologija-HIV-AIDS-RH-2016, Preuzeto: Prosinac 2021.
- Nemeth Blažić, T. (2019.) EPIDEMIOLOGIJA HIV INFEKCIJE U HRVATSKOJ, Epidemiologija HIV-a u Hrvatskoj2018, Preuzeto: Prosinac 2021.
- Služba za epidemiologiju Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2016.) Epidemiologija HIV infekcije i AIDS-a u Hrvatskoj, Epidemiologija HIV infekcije i AIDS-a u Hrvatskoj od 1985. do 2015, Preuzeto: Prosinac 2021.
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2017.) Izvještaj HIV Hrvatska, Izvjestaj-HIV-Hrvatska-web-2016, Preuzeto: Prosinac 2021.
- Odjel za HIV, spolno i krvlju prenosive bolesti Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (2015. – 2020.) Izvještaj rada, Centri za anonimno i besplatno savjetovanje na HIV-Savjetovališta za HIV- Izvjestaj rada-2020, Centri za anonimno i besplatno savjetovanje na HIV-Savjetovališta za HIV- Izvjestaj rada-2019., Centri za anonimno i besplatno savjetovanje na HIV-Savjetovališta za HIV- Izvjestaj rada-2018, Centri za anonimno i besplatno savjetovanje na HIV-Savjetovališta za HIV- Izvjestaj rada-2017, Centri za anonimno i besplatno savjetovanje na HIV-Savjetovališta za HIV- Izvjestaj rada-2016, Centri za anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV-Izvjestaj rada- 2015, Preuzeto: Prosinac 2021.
