Više od četiri sata dnevno – polovicu radnog vremena prosječnog Hrvata – prosječni hrvatski đak provodi na internetu tijekom radnog tjedna. Taj broj sati vikendom se dodatno poveća. 8 od 10 djece ima vlastiti mobitel ili pametni telefon te najčešće internetu pristupaju putem tih uređaja. Koristeći Internet djeca se najčešće dopisuju preko aplikacija, razgovaraju s prijateljima i članovima obitelji, posjećuju stranice društvenih mreža te igraju online igre.
Rezultati su ovo Nacionalnog istraživanja o sigurnosti djece na internetu objavljeni u veljači ove godine. U istraživanju je sudjelovalo 1.017 djece u dobi od 9 do 17 godina i njihovi roditelji, točnije onaj roditelj koji je bio bolje upoznat s digitalnim navikama djeteta. Istraživanje su proveli Ipsos Puls i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Istraživanje je također pokazalo da djeca u dobi od 9 do 17 godina još uvijek više vremena provode družeći se i zabavljajući se s prijateljima licem u lice, nego u online aktivnostima. Većina djece svakodnevno piše domaću zadaću i obavlja druge školske obaveze izvan školskog vremena. Također većina njih se svakoga tjedna bavi aktivnostima izvan kuće te sportskim i drugim fizičkim aktivnostima.
Unatoč tome, gotovo svako deseto dijete izjavilo je da više od 6 sati dnevno provodi na internetu. S time da je to slika kulture korištenja internetom prije školske godine 2019./2020. Godine u kojoj je prvo polugodište obilježeno štrajkom učitelja pa su djeca dane provodila u svojim domovima umjesto u školama. Nakon toga nastupila je epidemija korona virusa i zatvaranje škola, nastupila je karantena. Djeca su bila primorana znatno mijenjati svoje navike. Bez odlaska u školu i na dodatne aktivnosti, fizički izolirani od svojih vršnjaka i u slobodno vrijeme – djeci je preostao samo Internet – za učenje kao i za druženje. Posljedice na psiho-socijalnom razvoju mladih bez sumnje doći će do izražaja u godinama koje dolaze.Ovisnost o internetu nije doduše nov pojam, ali za očekivati je da će navedena događanja djelovati kao akcelerator u širenju njene pojavnosti.
O ukorjenjenosti problema ovisnosti o internetu svjedoči dokumentarni film Ovisnik o internetu iz 2013. godine. Portal Medijska pismenost.hr opisuje ga kao nevjerojatno intiman dokumentarac koji donosi prikaz rehabilitacijskog centra u Pekingu u kojem se kineski tinejdžeri reprogramiraju. Redateljice Shosh Shlam i Hilla Medalia predstavljaju priču o tri tinejdžera, njihovim roditeljima i zdravstvenim djelatnicima koji im žele pomoći da se riješe ovisnosti o internetu.
2008. godine ovisnost o internetu u Kini proglašena je najvećom prijetnjom tinejdžerskoj generaciji, a kao ovisnik je definirana svaka osoba koja internet koristi više od šest sati dnevno, a da ga pritom ne koristi u obrazovne ili poslovne svrhe. To čini Kinu prvom državom na svijetu koja je ovisnost o internetu proglasila kliničkim poremećajem, pišu na portalu.
Davor Bodor, dr. med., specijalist psihijatar u članku na ovu temu piše: „Dugo se vremena pod terminom ovisnost podrazumijevala ovisnost o psihoaktivnim tvarima, poput heroina ili alkohola, no u posljednje vrijeme sve je veća pozornost na niz aktivnosti ili ponašanja koja mogu izazvati ovisnost, poput igranja kompjutorskih igrica, ovisnosti o društvenim mrežama, on-line kockanju, itd. Znanstvenici koji se bave proučavanjem ponašanja vjeruju kako bilo koja aktivnost koja djeluje stimulirajuće na određenu osobu može postati ovisnička odnosno da se može razviti ovisnost o toj aktivnosti promjenom takvog ponašanja iz navike u ponavljajuće i primoravajuće ponašanje.“
Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdao je brošuru u kojoj ovisnost o internetu opisuju kao koncept o kojemu se već neko vrijeme vode stručne rasprave, pa se tako osim ovisnosti o internetu u literaturi mogu naći termini kompulzivne/problematične/patološke uporabe interneta, ovisnosti o računalu i dr. Ovisnost o internetu označava njegovo prekomjerno korištenje putem računala, mobitela, tableta i sl., u obliku koji može uzrokovati teškoće u svakodnevnom životu, te narušiti psihičko i fizičko zdravlje te socijalne odnose. Navode da ovisnost o internetu ima mnogo sličnosti s klasičnim ovisnostima, ali je razlika u tome što se ne konzumira kemijska tvar, već se ovisnost očituje u potrebi za konzumiranjem sadržaja koji se nude na internetu, u cilju postizanja ugode, zadovoljstva, smanjenja nemira, napetosti, nervoze i žudnje.
Martina Jerinić Njirić, prof. pedagogije za portal Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije pisala je na temu ovisnosti o internetu. Istaknula je vrste ovisnosti o internetu:
- ovisnost o društvenim mrežama - Facebook, Twitter i druge mreže koje omogućavaju upoznavanje novih ljudi, komuniciranje sa starim poznanicima, lakše dijeljenje slika i ostalih novosti
- ovisnost o online igrama
- ovisnost o online kockanju
- ovisnost o kupnji putem interneta
- ovisnost o stalnoj potrazi za novim informacijama i znanjem na internetu
- ovisnost o cyberseksu, koja podrazumijeva pretraživanje i pregledavanje pornografskih materijala.
Prof. Njirić navela je i znakove koji upućuju na ovisnost o internetu:
- žudnja za priključivanjem na internet koju osoba ne može kontrolirati, priključenje na internet postaje prva aktivnost u danu
- gubitak kontrole nad vremenom provedenim na internetu i pronalaženje lažnih opravdanja za vlastito ponašanje
- tjeskoba, napetost i razdražljivost kao posljedica nemogućnosti pristupa internetu
- potreba za sve duljim korištenjem interneta da bi se postiglo zadovoljstvo
zanemarivanje drugih životnih navika - nastavljanje s internet aktivnostima unatoč činjenicama o štetnim posljedicama.
Ponekad roditeljima može biti teško razlikovati pozitivnu upotrebu interneta od one negativne, pojašnjava prof. Njirić. Znakovi koju upućuju na postojanje problema kod djece i mladih su opadanje ocjena u školi i zanemarivanje školskih obaveza, smanjivanje interesa za druženje s prijateljima i za ostale društvene aktivnosti, tajnovitost i laganje o vremenu provedenom na internetu, veća odstupanja u navikama spavanja (korištenje interneta noću, a spavanje danju). Naglašava i važnost pravovremene reakcije jer ako roditelji primijete znakove upozorenja, ranije dovođenje djeteta stručnjaku može ubrzati rješavanje problema.
Digitalna era u kojoj živimo roditeljima predstavlja izazov, ali i oni mogu pomoći u prevenciji ovisnosti o internetu kod djece. Prof. Njirić navodi kako:
- Uvesti jasno pravilo o maksimalnom vremenu boravka djeteta na internetu - to je važno jer tako dijete uči birati sadržaje koje želi gledati i uči razlikovati što mu je na internetu važno, a što predstavlja samo popunjavanje praznog vremena.
- Pratiti kako dijete koristi intrernet - najlakše je kad se kompjutor ili drugi medij drži u zajedničkom prostoru, dnevnoj sobi i da ga dijete koristi u vrijeme kada su i odrasli u toj prostoriji, jer tada roditelji imaju kontrolu, a dijete samokontrolu nad sadržajima na internetu.
- Biti primjer svom djetetu - ukoliko dijete učimo da umjereno i funkcionalno koristi internet važno je da i roditelji svojim primjerom pokazuju isto (djeca više uče gledajući ponašanje svojih roditelja nego slušajući što im roditelji govore).
- Poticati zdrave navike i stilove života - roditelji bi trebali podržati dijete da se uključi u neki sport, u druženju s vršnjacima i sudjelovanju u različitim društvenim i kulturnim aktivnostima.
Da ovisnost o internetu nije bezazlen problem dokazuje i otkriće znanstvenika da prekomjerna uporaba interneta, naročito u dječje doba, negativno utječe na razvoj mozga, dovodeći do promjena kako u sivoj, tako i u bijeloj moždanoj tvari, navodi HZJZ u svojoj brošuri u kojoj također opisuju kako izgleda pomoć i liječenje osoba ovisnih o internetu:
„Tretman najčešće uključuje psihoterapiju, a ponekad je nužna i farmakoterapija. Poseban problem liječenja ovisnosti o internetu predstavlja činjenica da se, u današnje vrijeme, kada je internet postao sastavnim dijelom osobnog i profesionalnog funkcioniranja, od bolesnika ne može zahtijevati ni očekivati potpuna apstinencija.“
U pozadini nastanka svih ovisnosti je traženje olakšanja za svakodnevne probleme – odvraćanjem misli ili otupljivanjem osjećaja. Univerzalan savjet ne postoji, ali ono što svi stručnjaci ističu je – kada nošenje sa svakodnevicom postane preteško – potražite pomoć!
Izvor fotografija: Storyblocks
