Neurološke bolesti predstavljaju značajan globalni zdravstveni izazov, stoga je izuzetno važno podizati svijest o njima s ciljem ranog prepoznavanja simptoma, pružanja pravovremene medicinske skrbi te, naposljetku, poboljšanja kvalitete života pacijenata.
To je bio jedan od razloga za razgovor sa Zvonimirom Popovićem, dr. med., spec. neurologije, koji nam je omogućio uvid u svijest pacijenata na području Osječko-baranjske županije i podijelio s nama izazove koje mu predstavljaju pojedini slučajevi.
Što Vas je motiviralo da odaberete baš neurologiju i što biste savjetovali drugim mladim liječnicima koji razmišljaju o specijalizaciji neurologije?
Neurologija kao grana medicine me zanimala već tijekom studija medicine. Ono što me u njoj posebno zaintrigiralo je uloga kliničkog pregleda u postavljanju dijagnoze. Mozak upravlja cijelim tijelom, te se bolesti mozga mogu očitovati simptomima zahvaćenosti drugih organskih sustava i pametnom i ciljanom anamnezom i neurološkim statusom možemo postaviti okvirnu dijagnozu bez primjene drugih dijagnostičkih sredstava.
Možda i presudni čimbenici koji su u meni dodatno učvrstili stav da specijaliziram neurologiju su bile odrađene stručne edukacije u National Hospital for Neurology and Neurosurgery na Queen Square u Londonu i Neurologisches Zentrum Rosenhügel u Beču. Tamo sam shvatio koliko napreduje neurologija i koliko se može poboljšati život bolesnicima s neurološkim bolestima. Iako je u prošlosti neurologija bila umnogome ograničena na postavljanje dijagnoze bolesti i simptomatsko liječenje, u zadnjih nekoliko godina značajno su se poboljšale terapijske mogućnosti u neurologiji, što je posebno vidljivo na primjeru migrene.
Koji su najveći izazovi na području Osječko baranjske županije? Je li svijest o neurološkim bolestima na zadovoljavajućem nivou?
Našu županiju, usudio bih se reći i cijelu Hrvatsku, karakterizira nezdrava prehrana, bogata soli i masnoćama, nedostatak tjelesne aktivnosti i visok udio pušenja i prekomjerne konzumacije alkohola u populaciji. To sve dovodi do toga da smo među narodima s visokim postotkom pretilosti, što značajno povećava rizik od razvoja cerebrovaskularnih bolesti. Ipak, da ne bude sve tako crno, mislim da se u zadnje vrijeme poboljšava svijest građana o važnosti pravilne prehrane i tjelovježbe. Veliku ulogu u tome svakako ima Dan crvenih haljina, kao medijski najeksponiranija akcija kojom se želi naglasiti važnost cerebrovaskularnog zdravlja, posebno u žena.
Ne bih umanjio ni ulogu drugih javnozdravstvenih akcija koje se redovno održavaju u organizaciji brojnih neuroloških udruga. Zbog toga se svijest građana o zdravlju mozga definitivno poboljšava, ali postoji veliki prostor za napredak. Cilj edukacije građana bi trebao biti da što više ljudi djeluju preventivno prema svojem zdravlju, a ne da se dolazi na liječenje tek kad su nastupile posljedice cerebrovaskularne i kardiovaskularne bolesti.
Možete li opisati neke od najizazovnijih slučajeva s kojima ste se susreli?
Obzirom na širok spektar neuroloških bolesti, izazova u radu i liječenju pacijenata ne nedostaje. Ono što na mene osobno ostavlja najveći dojam su mladi ljudi s teškim neurološkim bolestima. Ne bih ulazio konkretno u detalje, ali pamtim svakog tog pacijenta, od onih s fulminantnim oblikom encefalitisa, intracerebralnim hemoragijama, tumorima mozga, do onih s epileptičkim napadajima kao posljedice autoimunog encefalitisa ili drugim teškim stanjima. Uvijek je najveće zadovoljstvo vidjeti kad se ti pacijenti oporave i dođu nam na kontrolu kao zdravi ljudi. Međutim, nekad liječenje ne prođe tako idealno i zaostanu određene posljedice. Tada je naš zadatak naći pravi modalitet liječenja i rehabilitacije kako bi se poboljšala njihova kvaliteta života i spriječile eventualne komplikacije.
Kakvu ulogu igraju tehnološki napreci, poput neuroimaginga ili genetskih testiranja, u dijagnostici i liječenju neuroloških bolesti?
Usudio bih se reći kako su tehnološki napredci značajno promijenili sliku neurologije, i otvorili nove mogućnosti, posebno u liječenju naših bolesnika. Ako znamo da su cerebrovaskularne bolesti među najčešćim uzrocima smrtnosti i invalidnosti, onda možemo vidjeti koliki je značaj sve veće dostupnosti zahvata mehaničke trombektomije u Hrvatskoj. Drugi važan napredak su svakako novi lijekovi u migreni, multiploj sklerozi, epilepsiji i drugim neurološkim područjima. Naravno, i dijagnostika je značajno napredovala, uz poboljšanje rezolucije i korištenje novih softverskih sekvenci u magnetskoj rezonanci. Ono što svakako očekujem u budućnosti, je sve dostupnija i jeftinija primjena genetskog testiranja pojedinih bolesti, u prvom redu neurodegenerativnih bolesti i epilepsije. Prva neposredna korist je bolja dijagnostika i mogućnost predviđanja tijeka bolesti. Ali ono što je jednako važno, a smatram da nas čeka u budućnosti, je personalizirana medicina, prilagodba liječenja svakog bolesnika ovisno o njegovom genetskom profilu.
Postoji li određeni aspekt neurologije koji trenutačno istražujete ili koji vas posebno intrigira?
Obzirom da sudjelujem i u nastavi kao asistent na Katedri za anatomiju i neuroznanost Medicinskog fakulteta u Osijeku, anatomija i patofiziologija neuroloških bolesti su me oduvijek zanimale. Stoga ne čudi da se bavim glavoboljama, kao područjem u kojima se dijagnostika i liječenje uvelike naslanjaju na znanje o patofiziologiji, kako primarnih, tako i sekundarnih glavobolja. Sudjelujem u radu Ambulante za glavobolje Klinike za neurologiju KBC Osijek pod vodstvom njenog osnivača prof. prim. dr. sc. Davora Jančuljaka, koja ima već 25-godišnju tradiciju liječenja bolesnika.
Mogu reći da edukacijom i mogućnostima liječenja glavobolja nipošto ne zaostajemo za drugim europskim zemljama. Dapače, u nekim područjima smo i bolji. Još jedno važno područje koje me intenzivno zanima su epilepsije, posebno jer se radi o pretežno mlađim ljudima sa značajno narušenom kvalitetom života, kojima se uz pravi pristup i dobar odabir terapije može uvelike pomoći. Mogu reći da interesa i prilike za radom u različitim područjima neurologije ne nedostaje, uz stalnu podršku predstojnika Klinike doc. prim. dr. sc. Stjepana Jurića i mojih kolega.
Neurodegenerativne bolesti, poput Alzheimerove bolesti i Parkinsonove bolesti, postaju sve češće kako populacija stari. Kako se nosite s ovim rastućim izazovom? I u kojem smjeru vidite razvoj liječenja?
Upravo zbog ovih razloga koje ste naveli se vidi zašto će u slijedećim desetljećima fokus biti usmjeren prema istraživanju neurodegenerativnih bolesti. Smatram da je većina ovih bolesti, pa čak i one najčešće o kojima mislimo da znamo sve, poput Parkinsonove bolesti, uvelike neistraženo. Moj trenutni akademski interes i istraživanje su usmjereni prema neurodegenerativnim bolestima te sam u procesu izrade doktorske disertacije na temu poremećaja bulbomotorike u Parkinsonovoj bolesti, pod mentorstvom doc. prim. dr. sc. Svetlane Tomić.
Neki idealni cilj je vidjeti može li se preko oštećenih pokreta očnih jabučica dijagnosticirati i predvidjeti tijek Parkinsonove bolesti. Mislim da je u ovom području ključno pronaći validne biomarkere kako bi se bolesti mogle ranije dijagnosticirati, a ne tek pri izraženim kliničkim simptomima, i započeti adekvatno liječenje. Kad bi mogli detektirati osobe koje su od povišenog rizika za razvoj neurodegenerativnih bolesti (prije samog početka istih), postoji veliki prostor u modifikaciji životnog stila koji bi mogao dovesti do odgode ili čak sprječavanja pojave navedenih bolesti.
