Uostalom i Ustav RH u članku 59. govori da se svakoj osobi mora jamčiti pravo na zdravstvenu zaštitu. U tom kontekstu pojam ukidanja ordinacija obiteljske medicine zvuči kao grubo kršenje Ustava i oduzimanje osnovnih prava pacijentima.
Kako sam na mjestu ravnatelja Doma zdravlja Zagreb – Centar koji je proteklih mjeseci bio u fokusu baš oko navedene teme, red je da zainteresiranoj javnosti pojasnim uzroke i posljedice ovih ukidanja, odnosno smanjenja broja ordinacija obiteljske medicine jer se o tome suštinski radi.
Temelj sustava je mreža javne zdravstvene službe. Radi se u ovom slučaju o rasporedu ordinacija primarne zdravstvene zaštite po kvartovima, gradovima, regijama. Donosi ju ministar zdravstva uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, nadležnih komora i predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave. Mjerila za određivanje Mreže su ukupan broj stanovnika Republike Hrvatske, ukupan broj osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, demografske karakteristike stanovnika, zdravstveno stanje stanovništva, socijalna struktura stanovnika, gravitirajući broj stanovnika, karakteristike pojedinih područja, raspoloživost zdravstvenim resursima, utjecaj okoliša na zdravlje stanovništva i gospodarske mogućnosti.
Kako se u Zagrebu posljednjih godina dogodilo mnogo promjena u svemu navedenome, logično je da i Mreža zahtjeva određene korekcije. Ministarstvo na tome intenzivno radi i mi se nadamo da ćemo do kraja tekuće godine imati novu i primjereniju Mrežu. Od promjena u Zagrebu primarno se tu misli na potres koji se dogodio prije tri godine i koji je značajno izmijenio lice centra Grada. Većina stanovnika se preselila u Novi Zagreb, zapadni ili istočni dio Grada, dok su zgrade, a posljedično i ordinacije u centru ostale prazne.
Čak i prije potresa proces apartmanizacije centra vodio je prema takvom rasporedu stanovnika odnosno osiguranika. Tako se preko noći dogodilo da liječnici obiteljske medicine u Novom Zagrebu imaju preko 2.000 osiguranika u skrbi, dok većina ordinacija u centru ima oko ili manje od 1.000. To uzrokuje velike neravnopravnosti, od dostupnosti skrbi, vremena koje liječnici i medicinske sestre mogu posvetiti svakome pojedinome pacijentu, kvalitete zdravstvene zaštite do u konačnici činjenice da dva zdravstvena radnika primaju istu ili sličnu plaću, a rade i do tri puta više odnosno manje.
HZZO je kao optimum u skrbi liječnika obiteljske medicine postavio brojku od 1.700 osiguranika. Usporedbe radi- naši kolege u Sloveniji imaju maksimum od 1.500 osiguranika i to je nešto čemu mi moramo težiti. Dakle jedini način da se to postigne je “ukidanje” ordinacija obiteljske medicine u četvrtima u kojima već sada nedostaje osiguranika i preraspodjela osiguranika u ordinacije koje imaju mjesta za upis novih pacijenata, a takve su u centru Grada skoro sve. Otvaranjem novih mjesta u Mreži u trenutno preopterećenim dijelovima Grada rasteretili bi se postojeći timovi i omogućila kvalitetnija zdravstvena zaštita svim osiguranicima.
Bez obzira što se navedeni proces čini logičan i opravdan iz svih aspekata, treba reći da nezadovoljstva itekako ima, a ja mogu reći da ga uz sve ovo što sam objasnio – apsolutno razumijem. Svaka promjena je teška, a kada imaš svoga liječnika na jednoj lokaciji više od 30 godina i odjednom se mijenja lokacija, mijenja se liječnik, možda i medicinska sestra to predstavlja šok za svakoga. Posebno je to izraženo za stariju populaciju koja uglavnom ima podužu povijest bolesti i onda jedno vrijeme mora svaki puta ispočetka pričati sve o svojim stanjima, dok je prethodni liječnik to znao odmah po ulasku u ordinaciju. Pacijentima ta situacija nikako nije ugodna, a nije ni mladim kolegama koji ih uglavnom tada pregledavaju. Na svima je da tu pokažu maksimum razumijevanja jer jedino tako će taj odnos, ali i skrb u konačnici biti optimalna.
Na nama je u upravi Doma zdravlja da radimo sve da se taj stres što manje osjeti. Koliko je u našoj moći trudili smo se da barem jedan član tima (liječnik ili medicinska sestra) nastave kontinuitet skrbi u toj ordinaciji. Sve potrebne selidbe napravili smo u krugu od 500 metara od prethodne ordinacije kako bismo svima olakšali period prilagodbe. I što je po nama najvažnije, sve timove smo maksimalno opremili najsuvremenijom dijagnostikom kako bi pacijenti što manje morali ići u bolnice, a što više toga mogli odraditi u domu zdravlja. Na taj način vjerujemo da će šok oko “gubitka” svoje dotadašnje ordinacije zamijeniti veselje jer se konačno radi na ulaganju u primarnu zdravstvenu zaštitu što bi svima trebalo olakšati život i omogućiti jedno od osnovnih prava garantiranih Ustavom RH.
Još ovakvog zanimljivog sadržaja iz svijeta medicine i stanja u zdravstvu pronađite u digitalnom časopisu MedSpot.
