Kompleksnost i podmuklost onkološke grupacije bolesti dobro nam je poznata, no nije na odmet epidemiološki ju potvrditi statističkim činjenicama primjenjivim na Republici Hrvatskoj.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2015. godini zabilježili 22 503 novih dijagnoza te 14 012 smrtnih ishoda, uz dojku, prostatu, pulmonalni i kolorektalni sustav, mokraćni mjehur i tijelo maternice kao najfrekventnija sijela.
Upravo je razmatranje spomenutih sijela alarmantno, jer današnje medicinsko-dijagnostičke tehnike i spoznaje omogućuju nam ne samo predintervenciju učinkovitim preventivnim mjerama, već i vrlo rani screening te dijagnostiku.
Ovdje ljekarnik, liječnik i svo drugo zdravstveno osoblje zbog svoje dostupnosti imaju ključnu javnozdravstvenu ulogu.
Počet ćemo s nepreventabilnim karcinomom dojke, indikacijom koja u RH pokazuje iznadprosječne mortalitetne rezultate na ukupnoj skali zemalja Europske Unije.
Mamografsko rano tumorsko dijagnosticiranje predstavlja najbolju javnozdravstvenu mjeru, usvojenu u okviru Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke, a slab odaziv na ove besplatne dijagnostičke strategije naputak je zdravstveno-ljekarničkom osoblju na svrsishodno korištenje društvenog autoriteta u vidu poticanja pacijentica na screening.
Valja napomenuti kako su Programom obuhvaćene žene u dobi između 50 i 69 godina, no kako je incidencija karcinoma dojke vidljiva i u mlađim dobnim kategorijama, poznavanje pacijentice i eventualno dobivene informacije o rizičnim čimbenicima, poput pozitivne obiteljske anamneze, BRCA1 i BRCA2 mutacija, rano dobivene prve menstruacije, dugotrajnog korištenja hormonskih oralnih kontraceptiva te rođenja prvog djeteta nakon tridesete godine života, legitimni su razlozi za savjetovanje o ultrazvučnom pregledu namijenjenom mlađim ženama.
Rano otkriveni tumor veličine do jednog centimetra izlječiv je u 98% slučajeva, dok kod uznapredovalih stadija petogodišnje preživljenje pada i na svega 35%, stoga pacijentice valja upoznati s ovim zapanjujućim brojkama.
Državna strategija postojeća je i u kolorektalnoj indikaciji kroz Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva.
Komparativni podaci o značajno nižoj incidenciji ovog karcinoma u globalno nerazvijenim zemljama pokazatelj su kako usporedno s vesternizacijskim trendovima možemo očekivati još veće stupnjeve pobola, pri čemu se loša visokomasna prehrana i crijevnom mikrobiotom nastali kancerogeni metaboliti ističu kao ključni okolišni faktori.
No zabrinjavajuća je činjenica kako unatoč oformljenom Programu svega 18% slučajeva u RH biva dijagnosticirano u početnim fazama. Kako maligne strukture najčešće nastaju iz crijevnih polipa, koji nerijetko krvare, test na nevidljivo krvarenje kojemu prethodi uzorkovanje stolice dobar je prvi korak.
Lažno negativni rezultati nisu rijetkost, no u svrhu maksimizacije točnosti ljekarnik može savjetovati trodnevnu vegetarijansku ishranu koja prethodi testu, te tri uzastopna testa. Dodatno je moguć naputak za digitorektalnu analizu u ordinaciji obiteljske medicine, premda istom možemo nehotice izostaviti od rektuma udaljenije maligne strukture, što nas pak dovodi do pacijentima još neugodnije kolonoskopije kao metode izbora. Komunikacijske vještine i socijalno-emocionalna inteligencija u ovom su slučaju bitne savjetodavne meke vještine.
Za mušku populaciju relevantan karcinom prostate okarakteriziran je još jednim hrvatskim paradoksom.
Dok je prema podacima American Cancer Society lokalizirani karcinom izlječiv u 100% slučajeva, a petogodišnje preživljenje korigirano za metastatske oblike doseže naizgled utopističkih 98 postotnih poena, u Republici Hrvatskoj bilježimo trend rastuće smrtnosti.
Ovakvo stanje pokazatelj je zdravstvenom osoblju da činjenicama i argumentima vođenim savjetovanjem muške pacijente, preporučljivo starije od 40 godina, moraju pokušati lišiti intimnih psiholoških blokada te ih uputiti na digitorektalne probirne testove, posebice u slučaju pozitivnih obiteljskih anamneza te visokih krvnih vrijednosti prostata bazičnog antigena (PSA).
Članak ćemo završiti kratkim osvrtom na karcinom pluća, kod kojega bilježimo petogodišnje nacionalno preživljenje od svega 6%,
To je podatak koji nas kontinuirano mora podsjećati na važnost učinkovitijeg savjetovanja i implementacije boljih javnozdravstvenih kampanja u cilju prestanka pušenja.
Ipak, o pušenju ne valja duljiti jer s hazardnim utjecajem cigareta ljekarnička je populacija dobro upoznata, no ono novo što nam u RH slijedi jest svibanjski početak Programa ranog otkrivanja raka pluća CT-uređajima niskih doza zračenja, za pušače starije od 50 godina.
Time ćemo stati uz bok Nizozemskoj i Belgiji koje su jedino do sad u Europskoj Uniji provele ovakve screening programe, a gdje su isti rezultirali i do 40 postotnom redukcijom smrtnosti.
Nadamo se takvim pozitivnim promjenama i u našoj domovini.
Reference:
http://www.onkologija.hr/incidencija-raka-u-hrvatskoj/
https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/03/Bilten_2015_rak_final.pdf
http://www.nzjz-split.hr/images/NACIONALNI_PROGRAMI/2015Rano_otkrivanje_raka_dojke.pdf
http://hlpr.hr/rak/vijest/rak-debelog-crijeva
https://www.cancer.org/cancer/prostate-cancer/detection-diagnosis-staging/survival-rates.html
http://hlpr.hr/rak/vijest/rak-prostate
