Korisnička podrška

Za sve informacije o edukacijama obratite nam se na info@e-medicina.hr ili info@e-medikus.com, a naša korisnička podrška dostupna Vam je i telefonom na 01 / 3866-907, svakim radnim danom od 9:00 - 15:00.

  • ORL problemi s kojima se susrećemo

    Ovaj članak donosi ljekarnički relevantne informacije i zanimljivosti o odabranim problemima uha, grla i nosa. 

    Indikacije u ovim kategorijama uglavnom su blage, no učestalost istih te karakteristični simptomi slični onima u ozbiljnijim stanjima naputak su za cjeloživotno učenje.

    Grlobolju kao simptom možemo povezati s brojnim indikacijama, no za potrebe članka istaknut ćemo ponajprije laringitis, nastao virusnom infekcijom gornjih dišnih puteva, no koji također može biti potaknut dulje prisutnim kašljem, nastalim uslijed nepoželjnih djelovanja lijekova.

    Tako ističemo ACE-inhibitorima potaknuti bradikininski kašalj, kao i inhalacijskim kortikosteroidima prouzrokovano laringealno iritiranje. Stoga ljekarničkom savjetovanju mora prethoditi uvid u prisutne farmakoterapije.

    Ako prisutnu grlobolju prati disfagija, s posebnim naglaskom na otežano gutanje bez konzumacije hrane, tada je sasvim validno posumnjati na faringitis, koji se često udružuje s infekcijom uzrokovanom tonzilitisom što smatramo tonzilofaringitisom

    Tonzilofaringitis od faringitisa simptomatski razlikuje povišena tjelesna temperatura, nateknuti limfni čvorovi, halitoza (neugodan zadah) i narušeno opće stanje organizma, a daljnja analiza valja ići i u smjeru identifikacije uzročnika – virusa ili bakterije, u potonjem slučaju najčešće β-hemolitičkog streptokoka, koji se uglavnom javlja u dobnom intervalu 3-15.

    Najproblematičnijom vrstom grlobolje svakako smatramo epiglotitis, bakterijsku infekciju koja potencijalno može dovesti do respiratorne opstrukcije i smrtnih posljedica. 

    Kao karakteristične simptome možemo izdvojiti slinjenje i inspiratorni stridor te znakove toksičnosti.

    Identifikacija grloboljnih uzročnika svoje temelje pronalazi u nacionalnim ISKRA smjernicama i Centorovim kriterijima, pri čemu prisustvo pojedinog, za bakterijsku infekciju karakterističnog simptoma, rezultira jednim dodijeljenim bodom. Ispitivani simptomi su povišena tjelesna temperatura, tonzilijarni eksudati, povećani limfni čvorovi te odsutnost kašlja. Pacijente s brojem bodova većim od 2 valja uputiti liječniku na daljnje bakteriološke pretrage i eventualnu antibiotsku terapiju.

    U varijanti virusom uzrokovanih grlobolja, koristimo OTC-dostupno liječenje pri čemu su nam najkorisniji analgoantipiretici, antiseptici i lokalni anestetici, a posljednje ne preporučujemo kod trudnica i dojilja. Pri tome valja pripaziti na šećerne korigense okusa koji su prisutni u antiseptičkim pastilama i u ovisnosti o eventualnom pacijentovom dijabetičkom stanju preporučiti zamjenu s onima koji sadrže umjetna sladila.

    Nadalje, heksetidinski antiseptici sadrže i alkohol, stoga je potreban oprez kod alkoholičara, djece i hepatički oštećenih pacijenata. Povidon jodirani antiseptici potencijalno su problematični kd tireoidnih indikacija.

    Lidokainski lokalni anestetici u slučaju administracije previsokih doza mogu ispoljiti sistemski toksični učinak, a gastrointestinalne tegobe karakteristične su za nesteroidne protuupalne lijekove.

    U kategoriji problema nosa, ističemo rinitis kao najčešću indikaciju. Tako akutni rinitis najčešće povezujemo s uobičajenom prehladom, a time i virusima, premda uzročnika mogu utjeloviti i pneumokokne, streptokokne i stafilokokne infekcije. Često su dovoljna bezreceptno dostupna simptomatska terapijska rješenja, poput lokalnih dekongestivnih lijekova ili antihistaminika, kao i njihovih fiksnih kombinacija, pri čemu pacijenta valja upoznati sa štetnim simpatomimetičkim djelovanjem dekongestiva u slučaju uporabe dulje od 7 dana.

    Ako akutne simptome poput svrbeža, kongestije i rinoreje prati dugotrajniji gnojni iscjedak i krvarenje, sumnja na kronični rinitis sasvim je opravdana, a upućivanje liječniku na antibiogramsko analizu koristan je potez.

    Upala srednjeg uha, odnosno otitis media, obično prati infekciju gornjeg dišnog sustava, a premda može nastati u bilo koje životno doba, najčešće je uočavamo u djece mlađe od 3 godine zbog anatomski nezrele Eustahijeve cijevi. Etiologija može biti virusna i bakterijska, pri čemu se virusne infekcije često kompliciraju sekundarnim bakterijskima, stoga je pravodobna intervencija iznimno bitna. Kod ove se indikacije, zbog osjetljivosti dječje populacije, ne libimo koristiti antibiotsku terapiju, stoga je važno pacijente uvjeriti o potrebnom konzultiranju liječnika obiteljske medicine, jer neliječena stanja, premda rijetko, mogu rezultirati intrakranijalnim širenjem patogena i meningitisom.

    Ljekarnik ipak može doprijeti ublažavanju otalgije, predlaganjem dekongestivnih rješenja pravilno ukapanih u dječji nos, koji smanjuju edem i sekreciju tekućine odgovornu za bolne podražaje.


    Napisao:
    Marin Tušinec


    Reference:



Komentari