Međutim u praksi i dalje nailazimo na značajne probleme i red je pozabaviti se tim pitanjem iz nekoliko različitih aspekata. Tu svakako valja razdvojiti nekoliko pojmova. Prvo su liječnici koji su temelj primarne zdravstvene zaštite, a to su obiteljski liječnici, pedijatri i ginekolozi. U drugu skupinu spadaju kolege iz specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite (internisti, dermatolozi, oftalmolozi...) koji svakako daju dodatnu vrijednost domovima zdravlja. Nije vjerojatno da će se na isti način motivirati obje skupine stoga je potrebno vidjeti koji su modaliteti na raspolaganju za svaku.
Korak u pravom smjeru svakako je bilo podizanje koeficijenta svim specijalistima koji rade u domu zdravlja. Neopravdano je tu bilo raditi razlike među kolegama, tim prije što se u praksi često puta događa da se u ambulantama u domu zdravlja obavi značajno više pregleda nego u nekim bolničkim ambulantama. Naravno da postoje i obratni slučajevi, ali upravo iz tog razloga ovo izjednačavanje vidim kao pozitivan pomak i motivaciju za prelazak u sustav primarne zdravstvene zaštite.
U Domu zdravlja Zagreb – Centar smo od donošenja novog zakona dobili cijeli niz prijava specijalista što nam svakako olakšava organizaciju specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite i poboljšava kvalitetu zdravstvene zaštite svim pacijentima. Ne tako davno 80% specijalističkih pregleda moglo se obaviti na razini doma zdravlja, a nama je cilj vratiti se na te brojke. Svi smo svjesni da smo trenutno jako daleko od toga.
Problem nažalost ostaje onaj temelj o kojemu sam govorio u uvodu, a tu se radi o obiteljskoj medicini, pedijatriji i ginekologiji. Specijalisti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti značajno su stariji nego bolnički kolege zbog čega nam prijeti skoro urušavanje temelja. Nerijetko se događa da kolege iz mirovine, od kojih su neki i stariji od 80 godina, “krpaju rupe” što nikako ne može biti rješenje kojim ćemo svi biti zadovoljni. Trenutni omjer zaposlenih u domovima zdravlja i u bolnicama definitivno nije onakav kakav bi trebao biti ili kakav je u zapadnim zemljama i tu treba djelovati na razini ministarstva u vidu povećanja broja specijalizacija za primarnu zdravstvenu zaštitu. Pozitivno je što se počelo gledati u tom smjeru i prvi, značajni, broj specijalizacija već koristimo. Deficit je nažalost generiran godinama, stoga se na ovome mora nastaviti kontinuirano inzistirati.
Očito je da u domovima zdravlja nedostaje još nešto zbog čega kolege i dalje radije biraju bolnice usprkos dežurstvima, noćnim smjenama, radom za vrijeme blagdana i praznika. Nedavno istraživanje Hrvatske liječničke komore pokazalo je da primanja tu nikako nisu presudan faktor, čak nisu bila ni u prva tri razloga za nezadovoljstvo kod liječnika. U konkretnom slučaju bolnice i dalje liječnicima pružaju značajno veće mogućnosti za napredovanje u stručnom i akademskom smislu, a tu treba tražiti glavni uzrok problema na primarnoj razini. Taj dio, sektor zdravstva naravno ne može riješiti sam i vezan je za sektor obrazovanja što cijeli problem značajno komplicira.
Kao uzor u potencijalnom rješavanju ovog Gordijskog čvora mogu nam, kao i često u zdravstvu, poslužiti kolege iz Slovenije. Njihov najveći dom zdravlja u Ljubljani odavno ima razvijen odjel istraživanja i razvoja. Kroz taj odjel razvila se suradnja s kolegama s drugih fakulteta, ne samo sa medicinskim. Elektrotehnika i računarstvo nameću se kao logičan odabir jer je razvoj medicine u smjeru korištenja digitalnih tehnologija i uvođenja umjetne inteligencije u zdravstvo već odavno započeo. Na taj način bismo omogućili svima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti mogućnost akademskog razvoja, stručnog usavršavanja i sudjelovanja u brojnim europskim projektima što bi sigurno značajno povećalo interes za radom u domu zdravlja.
Potencijala za razvoj tu definitivno ima. Broj pregleda i različite kazuistike na primarnoj razini je ogroman te svakako postoji prostor za razvoj istraživačkog rada i napredovanja u akademskom smislu. Pridruživanje specijalistike primarnoj u domu zdravlja svakako je ubrzalo taj proces, doprinijelo je boljoj međusobnoj komunikaciji i suradnji te stvorilo kumulativni efekt. Nekoliko posljednjih projekata koje smo proveli u Domu zdravlja Zagreb – Centar govorili su upravo u prilog toj premisi.
Bolnički kolege uglavnom se nalaze u istoj zgradi, lakše im je komunicirati i surađivati na provedbi različitih istraživanja ili projekata u odnosu na kolege koji su u distancirani jer rade u udaljenim lokacijama doma zdravlja. Kako smo puno puta mogli čuti o funkcionalnoj integraciji bolnica, možda ne bi bilo loše razmisliti o funkcionalnoj integraciji bolnica s domovima zdravlja, baš u cilju gore navedenog jačanja struke na primarnoj razini. Prečesto smo o bolnicama i domovima zdravlja razgovarali kao o odvojenim, čak nekada suprotstavljenim, entitetima. Rješenje bi moglo biti baš u njihovoj integraciji jer će se onda mogućnosti kolegama izjednačiti time bismo u posljednji čas spriječili urušavanje onoga što zdravstveni sustav drži na nogama.
Više pročitajte u našem časopisu MedSpot. Šaljemo ga na zahtjev.
