U prošlom smo članku čitatelje uveli u temu samoliječenja boli, a sada nastavljamo s posebnostima analgetskih bezreceptnih lijekova. Krenut ćemo s, prema HALMED-ovim podacima, najprodavanijom acetilsalicilnom kiselinom, koju karakterizira širok profil nuspojava i kontraindikacija.
Zbog slabo kiselog kemijskog profila u želučanom mediju biva protonirana te se toksikološkim rječnikom govoreći pronađe u “kiseloj klopci”, penetrirajući u gastrički mukus i inhibirajući tamošnju ciklooksigenazu, dovodeći do dispepsije i gastrointestinalnih tegoba, zbog čega je kontraindicirana kod bolesnika s aktivnim ulkusima.
Acetilsalicilnom uzrokovana inhibicija trombocitne ciklooksigenaze dovodi do smanjene produkcije tromboksana A2, a time do antiagregacijskog djelovanja i produljenja krvarenja, stoga ljekarnik ne smije izdati lijek bolesnicima s hemoragijskom dijatezom.
Ciklooksigenazna inhibicija u pulmološkom sustavu vjerojatno skreće put arahidonske kiseline iz protektivnog prostanoidnog smjera prema cisteinil-leukotrienskom, dovodeći do bronhospazma i stimulacije sekrecije mukusa, zbog čega treba pripaziti na pacijente s kroničnom astmom.
Treći trimestar trudnoće kontraindiciran je za uporabu acetilsalicilne, jer ista može dovesti do prijevremenog zatvaranja ductusa arteriosusa i plućne hipertenzije.
Uporaba se također ne preporučuje tijekom razdoblja dojenja, kao ni kod djece mlađe od 16 godina zbog potencijala od razvoja često fatalnog Reyevog sindroma.
Trudnička kontraindiciranost svojstvena je i nesteroidnim antireumaticima poput ketoprofena, ibuprofena i naproksena, čija je farmakologija vrlo slična acetilsalicilnoj, pa je time i profil nuspojava gotovo identičan. No valja istaknuti kako je dopustivo pedijatrijsko korištenje oralnog ibuprofena, u vidu lijeka drugog izbora, ali isto tako i epidemiološki uočenu korelaciju između njegova dugotrajnog korištenja u dozi višoj od 2400 mg dnevno i pojavnosti arterijskih trombotskih incidenata.
Sigurnim analgetikom, primjenjivim kod trudnica, dojilja i dječje populacije, kod koje je prvi izbor, smatramo paracetamol, no ono što je vrlo zanimljivo i zbog čega paracetamol i dalje ne može biti prepušten liberaliziranom tržištu jest njegov hepatotoksični i nefrotoksični učinak u dozama većim od 8 g dnevno, ili u stanju alkoholne intoksiciranosti. Naime, paracetamolski metabolički put kataliziran je CPY2E1 enzimom koji prevodi lijek u netoksične hidroksilirane produkte. No pri povišenim koncentracijama paracetamola, CYP2E1 je hipersaturiran, a višak lijeka ne uspijeva biti metabolički hidroksiliran zbog čega podliježe alternativnim oksidacijama i prelazi u toksični N-acetil-p-benzokinonimin, koji se jakim kovalentnim interakcijama veže za proteine jetre i bubrega. Identičan se proces javlja pri istovremenoj konzumaciji alkohola i lijeka, jer etanol pri visokim dozama, uz alkohol i aldehid dehidrogenazu, koristi i CYP2E1 za vlastitu enzimsku katalizu, također potičući njegovu hipersaturaciju te onemogućujući paracetamolsku neštetnu hidroksilaciju.
Ovaj podsjetnik na biokemiju lijeka objašnjenje je statističke činjenice o paracetamolu kao najčešćem uzročniku akutnog zatajenja jetre u zapadnom svijetu. Valja naglasiti kako povećan hepatotoksični rizik uzrokuje i istovremeno korištenje paracetamola s antiepilepticima, zbog čega je potreban nadzor, pravilno savjetovanje i dodatni oprez.
Kodein je agonist µ-opiodnih receptora kod kojega svjedočimo čestoj pojavi ovisnosti, prouzrokovanoj aktivnošću neurona unutar locusa ceruleusa (LC). LC neuroni izlučuju noradrenalin u količinama potrebnim za održavanje normotenzije i pravilnog respiratornog ritma, a isto je izlučivanje pri kodeinskom prisustvu suprimirano zbog čega uočavamo klasične opioidne efekte poput hipotenzije, uspavanosti i usporenja disanja. No kod dugotrajnije primjene, LC neuroni postaju hiperaktivirani i spomenuta suprimiranost time se poništava, zbog čega u kodeinskom prisustvu emitiraju normalne, fiziološke količine noradrenalina, ali sada pri sniženim ili čak nepostojećim kodeinskim koncentracijama izlučuju velike noradrenalinske viškove dovodeći do iznimno nelagodnih simptoma, anksioznosti, grčeva i dijareje. Takva nelagodna stanja pacijenta potiču na ponovnu administraciju lijeka uz razvoj ovisnosti.
Zaključno, samoliječenje je troškovno-učinkovit model koji bilježi globalni trend porasta, a upravo je bol simptom koji pacijente najčešće potiče na samostalno simptomatsku sanaciju.
U procesu samoliječenja, ljekarnički je savjet krucijalan za pozitivan ishod, stoga u doba rastućih troškova zdravstva, cjeloživotna ljekarnička i liječnička edukacija te posvećenost skrbi mogu dovesti do značajne financijske racionalizacije cjelokupnog zdravstvenog sustava.
Reference:
http://www.almp.hr/upl/lijekovi/SPC/UP-I-530-09-09-02-393.pdf
Hamad AM, Sutcliffe AM, Knox AJ. Aspirin-induced asthma: clinical aspects, pathogenesis and management. Drugs. 2004;64(21):2417-32.
https://www.fda.gov/Drugs/DrugSafety/InformationbyDrugClass/ucm165107.htm
Marica Medić Šarić, Slobodan Rendić: Metabolizam lijekova i odabranih ksenobiotika. Zagreb, Medicinska naklada, 2013.
Bertram G. Katzung: Temeljna i klinička farmakologija. Medicinska naklada. Jedanaesto izdanje
http://www.almp.hr/upl/lijekovi/SPC/UP-I-530-09-12-01-675_.pdf
