Korisnička podrška

Za sve informacije o edukacijama obratite nam se na info@e-medicina.hr ili info@e-medikus.com, a naša korisnička podrška dostupna Vam je i telefonom na 01 / 3866-907, svakim radnim danom od 9:00 - 15:00.

  • Poremećaji prehrane

        Mlada populacija sve je ugroženija poremećajima hranjenja, a taj trend bilježi porast kod dječaka u 40% odnosno kod djevojčica u 50% u dobi od 15 godina. 

        Poremećaji prehrane opisuju se kao bolesti koju karakteriziraju nepravilne prehrambene navike, teške tjeskobe kao i zabrinutost vezana uz tjelesnu težinu (oblik i veličinu). Poznati su najčešći oblici poremećaja prehrane, anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje.

    • Oboljeli od anoreksije obično imaju opsesivne strahove od dobivanja na tjelesnoj težini, održavanja iste, ali imaju i nerealističnu percepciju svoga tijela. Ograničen unos hrane sa sobom nosi brojne posljedice pri čemu je rizik od smrtnosti najviši. 
    • Poremećaj prehrane, bulimija, karakterizira ponavljano ponašanje koje se nadoknađuje prisilnim povraćanjem. Najčešći problemi koje vidimo kod bolesnika odnose na gastrointestinalne probleme, teže dehidracije i krvožilne poteškoće. 
    • Bolesnici koji pate od poremećaja prejedanja karakteriziraju namjerna ponašanja poput gladovanja ili prekomjerne tjelovježbe. Ovakvi su bolesnici pretili, a povećanim rizikom od razvoja krvožilnih bolesti. 

    Mitovi i činjenice s kojima se bolesnici susreću

    Mit: Osobe koje pate od poremećaja prehrane imaju nedovoljnu tjelesnu težinu. 

    Činjenica: Osobe s poremećajima prehrane dolaze u svim oblicima i veličinama, a veći dio pojedinaca ima prosječnu odnosno prekomjernu težinu. 

    Mit: Samo adolescentice i mlade žene imaju poremećaj prehrane. 

    Činjenica: Iako su poremećaji prehrane najčešći kod djevojaka do dvadesetih godina, u posljednje vrijeme bilježi se porast muškaraca i dječaka. 

    Mit: Poremećaj prehrane nije toliko opasan. 

    Činjenica: Bolesnici oboljeli od poremećaja prehrane dugotrajno emocionalno i fizički obolijevaju. 


        Kako razgovarati s bolesnicima? 

        Odabir prikladnoga vremena, bez ometanja i ograničenja za vrijeme emocionalne smirenosti najidealniji je scenarij kada započeti s razgovorom. Pokušajte objasniti zašto ste zabrinuti, pokušajte izbjeći kritiziranje, iznesite ponašanja koja ste primijetili i pokušajte ponuditi rješenje. Budite spremni na poticanje bolesnika na razgovor o temi, ali i njegov otpor. Moguće je da bolesnik postane ljut i traži izlike, to je sve obrambeni mehanizam, a na Vama je da ostanete smireni i usredotočeni. 

        Na kraju, budite strpljivi i podržavajte bolesnika, nemojte odustati ako se u početku zatvori i ne pristane na komunikaciju. 


         Što ne raditi s bolesnicima? 

        Svakako se savjetuje izbjegavanje postavljanja ultimatuma jer ne možete nikoga prisiliti na liječenje, promjena ovisi o bolesniku. Izbjegavajte komentiranje izgleda i tijela, osobe oboljele od poremećaja prehrane ionako su previše usredotočene na fizički izgled. 

        Izbjegavajte posramljivanje i okrivljavanje optužnim tvrdnjama «Vi trebate početi jesti!», zamijenite s «Teško mi je gledati kako se gubite.» Nuđenje jednostavnih rješenja nije dobro, poremećaj prehrane je složen problem i od nekud se treba početi s liječenjem. 

        Prevencija poremećaja prehrane 

        Danas je dostupno više preventivnih programa koji se održavaju po osnovnim i srednjim školama, a tiču se ovoga problema. Problem je s kontinuiranom implementacijom i edukacijom. 

        Cilj primarne prevencije odnosi se na smanjenje rizika ili unaprjeđenje zaštitnih čimbenika. 

        Sekundarna ili ciljana prevencija usmjerena je na pojedinca kod kojeg postoji rizik od razvoja bolesti hranjenja. Odnosi se na rano prepoznavanje ovoga poremećaja i sklop aktivnosti kojima se sprječava potpuni razvoj bolesti. 

        Tercijarnom prevencijom nastoji se minimizirati šteta nastala poremećajima prehrane, te omogućiti rehabilitacija kada se bolest razvije u potpunosti. 


     Uloga zdravstvenog radnika 

    Poremećaj prehrane ozbiljan je zdravstveni problem s tendencijom porasta u Hrvatskoj, a to iziskuje uključivanje svih zdravstvenih sudionika. Zdravstveni radnici će djeci i obitelji pomoći pri usvajanju osnova pravilne prehrane, odgovarajuće tjelesne aktivnosti pri čemu se naglašava šteta koju dijetalni načini prehrane uzrokuju organizmu. Rana uloga u prepoznavanju poremećaja prehrane velika je. 

    Neosporno je da u cijelom procesu treba sudjelovati zdravstveni i odgojno-obrazovni sustav skupa s roditeljima, medijima i prehrambenom industrijom. 


    Autor:

    Sandra Drljo

    Izvor: 

    http://www.hpps.com.hr/sites/default/files/Dokumenti/2016/PDF/Dok%2037.pdf https://www.helpguide.org/articles/eating-disorders/helping-someone-with-an-eating-disorder.htm





Komentari